možda se ne budemo vjenčali, možda nas matičar ne bude proglasio mužem i ženom. možda te moj otac nikad ne upozna, ali ja ti i dalje osećam usne svaki put kad stavim flašu na usnama i plešem sa tobom pod zvezdama i u mojim snovima. meni je to dovoljno za vječnost
te noći kad meleci navrate po mene da me opet vrate natrag u bijele pelene i kad raspletene kose drugom ti sjedneš u krilo ja ni tad neću ništa protiv tebe neću, gluho bilo kad jednom budem ja ko snijeg ptica bijela ne reci nikom da si me srela a kamoli voljela
Shvatit ćeš djevojčice moja… Ne stari se uz onog kog’ si najviše voljela i koji te najviše volio… Jednog dana, biće ti jasno da se stari uz onog čije je poštovanje tebe kao žene bilo iste jačine kao i ljubav koju je prema tebi osjećao. Onaj koji te poštuje ne laže, ne vara i ne ostavlja samu nikad. On je tvoja podrška, tvoje rame za plakanje kad dođu teški dani. Svi lijepi, zgodni i mladi padnu u sjenu kad upoznaš njega prosječnog sa posebnim karakterom i poštovanjem velikim prema tebi. Poštovanje je to koje ide rame uz rame sa “Volim te”. Ne idu nit ljepota nit zgodnoća, nit sve ostale nebitne stvari…jedina prava ljubav je ona u kojoj je poštovanje prisutno od prvog do zadnjeg daha…
Ljubila bi ti ruke i zglobove čim bi ih naslonio na moj obraz. Beznačajna gesta u tišini mog malenog stana. Nisam mislila da ti trebaju riječi. Hoću reći, sasvim jasno; očarana sam tobom, nemoćna, tvoj dodir je svetinja, hoću da ostavim jedan drhtav uzdah i svu ljubav tik uz tvoj puls.
